摘要:U radu se analizira verbalni humor u pjesmama iz zbirke Libro Dubaja Marusa velolučkoga pjesnika Šime Vučetića. Pokazuje se da je pjesnički tekst idealna podloga za takav humor i da su svi humoristički postupci istodobno i stilistički jer je smiješan upravo jezični postupak. Na leksikološkoj se razini verbalni humor ostvaruje: polisemijom, homonimijom i sinonimijom, odabirom (i tvorbom) antroponima, pejorativnim riječima te frazeološkim modifikacijama.