摘要:Istorija međunarodnih odnosa u prvom redu privlačila je i privlači one istraživače koji su se prvenstveno bavili ili se bave političkom, diplomatskom i vojnom istorijom. Tek proučavanjem bilateralnih odnosa zapaženiji udeo u istraživanju dobijale su društvena, ekonomska ili kulturna istorija. Analizom odabira tema, specifičnih polja interesovanja i stavova autora pri odabiru pitanja iz istorije moguće je pratiti razvoj dotične istoriografije, u ovom slučaju srpske. Spoznaja da se jedno društvo najbolje upoznaje po praćenju njegove istoriografije ili onoga što „istorija nije napisala“ i da je stvaralaštvo istoričara „ogledalo društva u kome radi“ najbolje ukazuje na stanje u samoj istoriografiji.