摘要:Iako sadržajno označivanje pripada konceptualnoj jezgri informacijskih znanosti i knjižničarstva, ono je obilježeno dvojbama u teorijskim raspravama i praktičnim rješenjima. One proizlaze iz činjenice da je riječ o postupku koji je po svojoj prirodi subjektivan i podliježe interpretaciji, dok su istovremeno neutralnost, objektivnost, nepristranost i ujednačenost/dosljednost ugrađene u temeljna načela označivanja. Prevladavajući pristup označivanju u knjižnicama i drugim informacijskim ustanovama po svojoj je prirodi nomološki, utemeljen na objektivnim načelima i s dokumentom kao polazištem sadržajne analize. Ovaj će rad pregledom i analizom radova preispitati neke uvriježene teorijske okvire i praktična načela sadržajnog označivanja, kritički se osvrnuti na standarde i smjernice na kojima je utemeljena praksa u knjižnicama te ih promotriti u svjetlu novih tzv. korisničkih pristupa u označivanju, koji upućuju na konceptualni zaokret prema subjektivnim, korisničkim i kontekstualno usmjerenim pristupima sadržajnom označivanju.